AIKIDO Klub Centar

Kako ukratko objasniti nekome šta je to AIKIDO?
Lakše bi mi bilo to demonstrirati na tatamiju bez ijedne izgovorene riječi.
Kako da dam mjeru nečemu što je, po meni, beskrajno?
Da li uopšte mogu pričati o tome šta bi moglo biti na kraju, a tek sam na početku?

Ova pitanja sam sebi postavljao prije nego sam počeo da pisem esej i iako ovih dana polažem za majstorsko zvanje, smatram da sam tek na početku svog AIKIDO puta.

Ljetnji avgustovski dan 2015. – pivo, plaža, vrućina i opušteni razgovor sa drugarima. Žalim se na sve izraženiji bol u donjem dijelu leđa i za takvo stanje “krivim” posao kojim se bavim i nedostatak fizičke aktivnosti. A onda mi jedan od drugara kaže: “AIKIDO treninzi bi ti možda bili od pomoći. Trener u klubu u kojem treniram veliki akcenat stavlja upravo na istezanje i jačanje mišića…“ – zanimljivo pomislih, „…a u samoj vještini se ne koristi snaga već energija protivnika da bi ga savladao…” nastavi drugar, čime me je dodatno zainteresovao. Obzirom da, objektivno gledajući, i nisam posjedovao neku veliku snagu jer sam imao svega 70-ak kilograma odlučih da pokušam.

Za par dana stičem uslov da polažem za Shodan – prvi DAN – majstorsko zvanje u AIKIDO-u i osjećaj koji me prati već neko vrijeme zbog toga je mješavina uzbuđenja, straha i odgovornosti.

Zaslužiti hakamu na prvi pogled je dug put. Ali vremenom, naročito sa ove tačke gledišta, shvatam da je to samo početak puta. Nositi hakamu je vječna obaveza koje ću nadam se biti dostojan.