Moj plan je bio da obavim ovo polaganje prošle godine u Vrnjačkoj Banji, ali se to nije desilo zbog Pandemije, koja je negativno uticala na mnogo načina na moj Put. Preležao sam COVID, bilo je povreda i prekida u vježbanju, ali to nije bitno uticalo na moj odnos prema AIKODO-u niti narušilo moju odlučnost da istrajem na svom putu.
Moj osjećaj uoči polaganja za Shodan i Nidan se jako razlikovao. Prije tri godine nisam osjećao tremu, ali jesam jako uzbuđenje. Želio sam da pokažem našoj AIKIDO zajednici, posebno mojem učitelju da sam dostigao nivo vještine koji zavređuje majstorsko zvanje i izvjesno je da je ta želja uticala da prikazano bude povremeno brzopleto i nepotrebno energično. Sada imam utisak da je tada to polaganje za mene predstavljalo cilj, a trebalo je da ga posmatram samo kao dio puta. Jasno mi je da nikakav cilj nema previše smisla bez puta koji do njega dovodi.
Praktikujući AIKIDO, evo već punih 10 godina, stvarno sam shvatio da je put ono što čini suštinu i mislim da se ta svijest osjetila na polaganju za Nidan.
Praktikujući AIKIDO stvarno sam shvatio da je put ono što čini suštinu
Pred ovo plaganje nisam osjetio ni približno uzbuđenje i euforiju kao kod prethodnog a tremu baš nimalo.
Forma i uvježbanost u prikazivanju tehnika su važne ali je mnogo važnija svijest o principima na kojima ze zasnivaju tehnike. Učitelj je u prethodnom periodu najviše pažnje poklanjao tim principima, pokušavao da da ih što bolje objasni kako bi mi lakše stekli osjećaj o njima. Govorio je često da svako od nas mora da izgradi svoj osjećaj o tome i da je to najvažnije za napredak u vještini. Nadam se da se u ovom polaganju primjetilo da tehnike ne završavam “egzekucijom” već da pokušavam da ispoštujem princip na kojem se ona zasniva. Ja istinski jesam, i u pripremi, i u radu, pokušavao da pokažem svoj trenutni doživljaj AIKODO-a kroz prikazane tehnike. U nekima sam više, a u nekima manje uspio, ali je to što sam prikazao ono što sada imam u sebi. Mnogo mi znači što sam bio smiren i opušten iako možda nedovoljno koncentrisan.
U svakom slučaju zadovoljniji sam prikazanim tokom sadašnjeg polaganja nego tokom prethodnog, iako je bilo grešaka i nepreciznosti u nekim tehnikama. Nešto od toga je posledica bola u leđima sa kojim sam došao na polaganje a neke su se jednostavno desile zbog nedovoljne uvježbanosti. Znam da je svačiji put u AIKIDO-u ličan, ne mogu reći privatan jer na njemu uvijek imamo partnere, ali bez obzira na tu ličnu komponentu, meni mnogo znači podrška i prepoznavanje mojeg napretka na tom putu i od naše zajednice i od Učitelja.
Na kraju, doživljavajući ovo polaganje samo kao dio puta, daću sve od sebe da još bolje upoznam principe i uvježbam tehnike, te da dublje spoznam duhovnu dimenziju AIKIDO-a što će se, ubijeđen sam, prepoznati tokom polaganja za Sandan.
I D E M O !!
Radivoje Vučković