Iz ugla majstora: Tehnika Jūji Garami

Tehnika Jūji Garame bez obzira na napad iz kojeg se došlo do pozicije za njeno izvođenje jedna je od onih koja i toriju i ukeu može da pruži svu ljepotu AIKIDO-a mada je interesantno da je učenici smatraju surovom pa valjda zbog toga često zaziru od bacanja prilikom njenog izučavanja. Da li treba da bude tako?

Jūji Garami Jūji Nage dva su ravnopravna naziva tehnike na koju želim da dam kratak osvrt.
I da, opet zavrzlama oko načina pisanja i odabira adekvatnog naziva tehnike, a samim tim i naslova ovog posta koji je inspirisan postom Kamerom iz ćoška: Tehnika Katate Rjote Tori – Đuđi Garami u kojem je između ostalog u jednom dijelu obrađena i ova tehnika. Neću se puno zadržavati na tematici terminologije koja je dobro razrađena u pomenutom postu i koja je čini mi se u većem dijelu stvar usvojene forme makar gledano sa strane nas koji nismo na “izvoru”… u Japanu. No, moram istaći da sam poslije predmetnog posta i datih pojašnjenja koja su me navela i na neka dodatna istraživanja na tu temu u potpunosti usvojio pisanje riječi JūjiRyō sa ovim simpatičnim znakovima.

O Sensei demonstrira tehniku Jūji Garami u Suwari wazi (waza) (Noma Dojo, 1936.)

Elem, tehnika Jūji Garami bez obzira na napad iz kojeg se došlo do pozicije za njeno izvođenje jedna je od onih koja i toriju i ukeu može da pruži svu ljepotu AIKIDO-a mada je interesantno da je učenici vjerovatno smatraju surovom pa valjda zbog toga često zaziru od bacanja prilikom njenog izučavanja. Smatram da je korijen toga u lošem poimanju same poluge koja principijelno služi radi kontrole ukea i neutralisanja njegovog daljeg napada kao i neshvatanju principa bacanja.
Probaću da razjasnim.

Continue reading “Iz ugla majstora: Tehnika Jūji Garami”

Zašto Je Trešnjin Cvijet Simbol Japana?

“Zašto je trešnjin cvijet simbol Japana? Nije zbog svoje pomalo sentimentalne ljepote, nego zato što je to simbol ratnika. On se osipa dok je još mlad i na vrhuncu ljepote, ne plašeći se odlaska, kao što se ni ratnik ne plaši smrti dok je još mlad i u punoj snazi.

Ruža nije takav cvijet, njoj se pred smrt latice ponekad i potpuno osuše pre nego što otpadnu. Ruža oklijeva u odlasku, i zato ne može biti simbol ratnika, ni Japana.” – Daicek Suzuki

kultura_simbol_ratnika
Trešnjin cvijet je simbol ratnika. #kultura

 

Kamerom iz ćoška: Tehnika Katate Rjote Tori – Đuđi Garami

Nazivi tehnika u AIKIDO-u se obično sastoje iz dva dijela. Prvi se odnosi na napad, a drugi na završetak tehnike. Pogledajte kako Senseji pokazuje jednu tehniku na jednom od naših treninga.

U AIKIDO-u se tehnike uvježbavaju u saradnji sa partnerom. Partner koji napada se zove Uke, a partner koji izvodi tehniku se zove Nage.  Nazivi tehnika u AIKIDO-u se sastoje iz dva dijela. Prvi dio naziva se odnosi na napad, koji pokreće Uke, a drugi na završetak tehnike, koji izvodi Nage kao odgovor na napad. Uke i Nage se trude da uvijek budu u skladu, harmoniji.

Video snimak je napravljen kamerom iz ćoška – zahvaljujući Nebojši koji montira kamericu svaki put.

Continue reading “Kamerom iz ćoška: Tehnika Katate Rjote Tori – Đuđi Garami”

Kako Se Zove Osoba Koja Trenira AIKIDO?

U ušima prosječnog Japanca, kada sebe oslovite nekom titulom, to može zvučati vrlo neskromno ili čak nekulturno.

Odgovor na pitanje iz naslova je jednostavan. Osoba koja trenira AIKIDO se zove učenik AIKIDO-a. Svaki učenik ima svog učitelja ili mentora. Učitelj se na Japanskom zove sensei. Riječ sensei se u Japanu koristi kada se nekom želi ukazati poštovanje zbog postignutog nivoa u vještini.

Obično se uz ime ili prezime osobe, u nastavku, dodaje riječ sensei, pa dobijamo Saotome-sensei, ili možemo koristiti samo Sensei. Upotreba je najčešća u AIKIDO klubovima i organizacijama u okviru kojih se organizuje škola AIKIDO-a.

Nepravilno je za sebe reći, ja sam Aikidoka, jer treniram AIKIDO. Nastavak -ka se, u Japanu, koristi za osobu koja ima ekspertski nivo u nekoj oblasti ili vještini. Može se naići da je Aikidoka pozajmljena riječ u mnogim zemljama kao sinonim za nekog ko se bavi AIKIDO-om. Međutim, u Japanu,  bez obzira na konotaciju, Aikidoka se nikad ne kaže za sebe, bez obzira na zasluženi nivo.

Japanci nikad za sebe ne kažu ja sam Aikidoka. #kultura
Japanci nikad za sebe ne kažu ja sam Aikidoka. #kultura

U ušima Japanaca, kada se upotrijebi riječ Aikidoka za nekog drugog, to dobija konotaciju izuzetne ostvarenosti u vještini i visokog poštovanja za tu osobu. Continue reading “Kako Se Zove Osoba Koja Trenira AIKIDO?”

Percepcija Tehnike

Ono što mi je uvijek bilo fascinantno je način na koji učenici percipiraju ono što vide u sali, bilo da je to tehnika, ljudi, tatami, tjelesne tehnike, padovi, ponašanje, „japansko sjedenje“, poklanjanje… ovako kad nabrojimo sve to zvuči kao mnogo informacija iako je to samo dio cijele priče.

Godinama su učenici dolazili i prolazili kroz naš klub, a prije toga kroz klubove u kojima smo bili prije Centra. Ako bi smo to kvantifikovali, može se reći da cifra prelazi 1000 učenika u periodu od 20 godina.

Većina njih na prvi trening dođe da gleda. I ja sam probao 1. marta 1995. godine da dođem da gledam ali nije bilo dozvoljeno već je Sensei rekao svima okupljenima da dođu sledeći trening da treniraju. Iz ove perspektive gledano, bio je potpuno u pravu…šta ima tu da se gleda, to se mora osjetiti 🙂

Ovaj post je upravo o tome, o gledanju vs. percepciji tehnika sa kojima se učenici srijeću.

aikidocentar-izreka5

Continue reading “Percepcija Tehnike”