Godinama su učenici dolazili i prolazili kroz naš klub, a prije toga kroz klubove u kojima smo bili prije Centra. Ako bi smo to kvantifikovali, može se reći da cifra prelazi 1000 učenika u periodu od 20 godina.
Većina njih na prvi trening dođe da gleda. I ja sam probao 1. marta 1995. godine da dođem da gledam ali nije bilo dozvoljeno već je Sensei rekao svima okupljenima da dođu sledeći trening da treniraju. Iz ove perspektive gledano, bio je potpuno u pravu…šta ima tu da se gleda, to se mora osjetiti 🙂
Ovaj post je upravo o tome, o gledanju vs. percepciji tehnika sa kojima se učenici srijeću.
Konstantnim radom sa učenicima može se uočiti prelazak iz jednog stanja koje ću nazvati „gledanje tehnika“ u stanje „percepcija tehnika“. Možda vam je ovo naizgled isto ili, gledano iz aspekta psihologije, neispravno, ali molim vas zadržite pažnju do kraja teksta i sjetite se onoga šta sam napisao u Slovu o učeniku, jer će na kraju sve biti jasnije.
Prve tehnike sa kojima se učenici srijeću su uvijek iste, a takođe i principi kojih se pridržavamo dok ih radimo (prava leđa, ekstenzirane ruke, kretanje…) i sve se demonstrira na isti način ali vrlo često čujemo negodovanje učenika da to što vide u datom trenutku je različito od onoga što su vidjeli ranije ili da je to različito od onoga što je drugi majstor pokazao. Bilo je slučajeva da se učenici nepotrebno nerviraju oko toga i uđu u čudno stanje svijesti, gdje je skoro pa nemoguće doprijeti do njega. Ako ste došli do ovog stanja ili se trenutno nalazite u njemu, samo se zaustavite, dišite, oslobodite um od sumnji u to što radite i slušajte glas učitelja.
Da bi ste krenuli dalje potrebno je da naučite da percipirate tehniku, a to možete postići ako u sali date sve od sebe, a van sale razmišljate o onome što ste naučili i onome što želite da naučite. Ovakvim načinom doćićete do jednog momenta kad ćete sebi reći „ovo mi je svo vrijeme bilo pred očima, a ja to nisam vidio…“. Znajte da ste tad svoj mikrokosmos pripremili za percepciju tehnike. To je ono osjećanje kad znate da ste pogriješili u stavu, padu, ulazu…a takođe znate i u kojem pravcu se nalazi riješenje, odnosno način da to ispravite. Ovo osjećanje je rezultat isključivo vašeg rada na tatamiju i van njega, i sprema vas da daljim radom dođete do stanja gdje „osjećate tehniku“.
Ovdje ću malo da stanem i da vam skrenem pažnju na opasnost od jedne tanke linije na kojoj se možete naći ili se možda već nalazite. To je tanka linija između treniranja i razmišljanja o tehnikama na jednoj strani, i samo razmišljanja o tehnikama na drugoj.
Ako ne uložite sav svoj trud da dođete na trening i da na treningu date sve od sebe, možete doći u situaciju da ćete na kraju samo razmišljati o AIKIDO-u, i to samo do onog trenutka dok vas životne obaveze ne odvuku od tog razmišljanja i AIKIDO u vašem životu ne doživi „fade out“.
U tom trenutku vraćanje na trening je najteže jer su svi oni koji su počeli kad i vi, a bili redovni na treningu, vas već odavno „pretrčali“…a ego to ne dozvoljava… Ovo je stanje u koje ne želite da dođete zato se pokrenite i budite redovni na treningu.
Da se vratim na ono šta znači osjetiti tehniku.
To je ono stanje kad vam, u koliko ste u kontaktu sa partnerom, čulo vida ne treba.
To je stanje kad možete da osjetite energiju partnera i da je prihvatite, da se krećete sa svojim partnerom i radite tehike onim intenzitetom koji je potreban da ga uspješno kontrolišete u tehnici, a pri tome ne povrijedite.
To je stanje kad osjećate tatami ispod sebe kako tokom kretanja tako i tokom izvođenja padova, i kad ste svjesni okoline u kojoj se krećete i padate.
To je stanje kad napadate onako kako treba i time omogućavate svojem partneru da radi tehniku.
To je ono stanje kad uživate u padu, a polugu koju osjećate doživljavate kao korisno istezanje zglobova i tetiva.
Period za koji se dolazi do stanja osjećanja tehnike zavisi od moći percepcije samog učenika, njegove posvećenosti vještini, upornosti i istrajnosti na tom putu. Ono što morate da znate je da je momenat kad počnete da osjećate tehniku ustvari momenat kad počinjete da učite AIKIDO, a to je otprilike period kad postanete majstor.
Ostavi ispod tvoju email adresu kako bi dobijao Newsletter i redovno pratio dešavanja na našem blogu.
Pogledaj Denisovo pitanje iz komentara na Peđin članak Sklad Uma I Tijela Ogleda Se U Stavu, “Zar nije fantastično!? Prepoznajete li obrazac?”.
Mislim da je ovaj tvoj članak pravi odgovor na njegovo pitanje. A ukratko samo ću reći “Fake it until you perceive it!“. Vježbamo tehniku sve dok ne počnemo istinski da je osjećamo. Edo, dobar članak!