“Zašto je trešnjin cvijet simbol Japana? Nije zbog svoje pomalo sentimentalne ljepote, nego zato što je to simbol ratnika. On se osipa dok je još mlad i na vrhuncu ljepote, ne plašeći se odlaska, kao što se ni ratnik ne plaši smrti dok je još mlad i u punoj snazi.
Ruža nije takav cvijet, njoj se pred smrt latice ponekad i potpuno osuše pre nego što otpadnu. Ruža oklijeva u odlasku, i zato ne može biti simbol ratnika, ni Japana.” – Daicek Suzuki
U ušima prosječnog Japanca, kada sebe oslovite nekom titulom, to može zvučati vrlo neskromno ili čak nekulturno.
Odgovor na pitanje iz naslova je jednostavan. Osoba koja trenira AIKIDO se zove učenik AIKIDO-a. Svaki učenik ima svog učitelja ili mentora. Učitelj se na Japanskom zove sensei. Riječ sensei se u Japanu koristi kada se nekom želi ukazati poštovanje zbog postignutog nivoa u vještini.
Obično se uz ime ili prezime osobe, u nastavku, dodaje riječ sensei, pa dobijamo Saotome-sensei, ili možemo koristiti samo Sensei. Upotreba je najčešća u AIKIDO klubovima i organizacijama u okviru kojih se organizuje škola AIKIDO-a.
Nepravilno je za sebe reći, ja sam Aikidoka, jer treniram AIKIDO. Nastavak -ka se, u Japanu, koristi za osobu koja ima ekspertski nivo u nekoj oblasti ili vještini. Može se naići da je Aikidoka pozajmljena riječ u mnogim zemljama kao sinonim za nekog ko se bavi AIKIDO-om. Međutim, u Japanu, bez obzira na konotaciju, Aikidoka se nikad ne kaže za sebe, bez obzira na zasluženi nivo.