Kao gospodar i samuraj ratnik, Lord Jamonuči je imao Majstora Čaja (baš čaja kao napitka) u svojoj službi. Niko prije njega nije na taj način sprovodio ceremoniju čaja, sa tolikim samopouzdanjem, spokojom i smirenošću. Čak šta više, Lord je bio očaran do koje mjere je njegov Majstor Čaja usavršio tu umjetnost, da mu je ukazao poštovanje dajući mu odjeću ranga samuraja da je nosi u prilikama.
Lord Jamonuči je često putovao Japanom i uvijek je vodio svog Majstora Čaja sa sobom. Jednog dana su se uputili u grad, Edo, današnji Tokijo.
Jedne večeri su, Majstor Čaja i njegovi prijatelji, otišli da razgledaju ljepote Edo grada. Kako su šetali ulicama, naleteli su na ronina. Majstor Čaja, onako obučen u odjeću samuraja, koju je dobio od svog gospodara, se tiho poklonio u momentu kada je ronin prolazio pored njega. Ronin je onda malo zastao, buljeći u Majstora Čaja sa kulminirajućim nepovjerenjem. Ronin nije mogao da vjeruje da se jedan samuraj ponaša ovako ljubazno, da bi u jednom trenutku bijesno uzviknuo:
“Reci mi, stranče, odakle si i kojeg si ranga?!”, zahtjevao je ronin.
Majstor Čaja je ponizno odgovorio, “Moja je čast da služim Lorda Jamanučia i ja sam njegov majstor na putu čaja”.
Kada je ronin otkrio da je jedan običan majstor čaja obučen u svetoj odjeći samuraja, njegov bijes je dosegao zenit. Odlučio je da nauči ovog običnog pripremitelja čaja poštovanju kakvog zaslužuju samuraji, pa ga je izazvao na duel narednog dana, obzirom da ulica nije bila mjesto za to.
Stravično isprepadan gotovo sigurnim ishodom duela sa utreniranim samurajem, a još roninom, Majstor Čaja se vratio Lordu Jamanučiju. Rekao mu je sve kako se zbilo i zamolio gospodara da ga nauči kako da umre časno, na način kako to samuraji umiru, jer je smrt gotovo bila neizbježna.
Lord Jamanuči je odgovorio, “Naučiću te svemu što je potrebno, ali prvo, zamoliću te da izvedeš ceremoniju čaja, još jednom, poslednji put”.
Majstor Čaja je prihvatio zahtjev svog gospodara, sprovodeći ritual čaja, sa kao nikad do tada, unutrašnjim mirom i spokojom. Kada je ceremonija završena, Lord sa osmjehom reče, “Eto ti ga. Nema potreba da učiš ništa više na putu smrti. Tvoje stanje uma dok sprovodiš ceremoniju čaja je sve što je potrebno. Samo drži tvoj mač, kao što držiš tvoj čajnik. Kad vidiš svog oponenta sjutra, zamisli da ćeš da mu poslužiš čaj. Pozdravi ga sa poštovanjem. Izvuci mač i drži ga iznad glave, a misli treba da ti budu kao kada sprovodiš ceremoniju čaja.”. Majstor Čaja nije mogao da razumije kako ga je ova ceremonija mogla pripremiti za borbu, ali je doživio riječi svog gospodara iskreno u srcu i pripremio se za borbu koja je dogovorena za sjutra.
Toga jutra, Majstor Čaja je izveo sve tačno onako kako mu je Lord dao instrukcije. Ronin je očekivao da će vidjeti drhtavog preplašenog protivnika, a umjesto toga, njegove oči su bile uprte u tihog, punog samopuzdanja, nepomičnog protivnika.
Ronin je takođe izvukao mač i lagano prišao bliže. Nije mogao nikako da ga odgonetne. Čak šta više, pomislio je da je to potpuno drugi čovjek od onog kojeg je sreo juče.
Bez obzira koliko ga je ronin posmatrao, nije uspio da naiđe na nikakav propust, ili slabost, u držanju Majstora Čaja. Nije postojao ni nagovještaj slabe tačke kako bi to iskoristio i strahovito krenuo na njega.
Pomislio je, “Napasti protivnika bez ikakve slabe tačke u držanju bi bila gotovo sigurna smrt”. Poslije dugog posmatranja, morao je da spušti svoj mač i da se preda. Ronin se naklonio, uputio ponizno izvinjenje uz riječi “Vidim da ne mogu da te porazim”. Nakon toga je otišao. Do borbe nije ni došlo.
(o značaju držanja nečijeg bića / pojava u očima protivnika / dobar kamae)
UPDEJT 17.05.2016 – Video verzija
