Na treninzima se često može čuti, “Kojom nogom treba da iskoračim sad kada me napadaš tom rukom?” (ono na samom početku), “Jesam li u dobrom stavu?” (ono u sred tehnike), kao da je tehnika počela baš sa tom rukom, ili iz baš tog naštelovanog stava. Tom prilikom, kroz pokušaje ponavljanja tehnike, se neopaženo izgubi dragocjena koncentracija, jer je misao i dalje ostala, tamo negdje, okružena istom dilemom sa početka.
Dalje, na treningu se nesebično ponavlja “Ne robujte stavovima”, što je u harmoniji sa negdje drugo već rečenim “AIKIDO se stalno mijenja. Ono što se ne mijenja su principi.”, ili sa “Tehniku možete da radite na ovaj ili na onaj način, ali bitno je da razumijete ono što radite.”.
Ima tu dovoljno odjeka za jedno malo istraživanje u cilju razumjevanja ulaska u tehniku, kao odgovor na nastalu dilemu.
Ulazak u tehniku
Uvježbavanje tehnike nije počelo sa zapetom tegatanom (tegatana), ili sa onim sad znamo što nas čeka pa smo naštelovali stav, ili čekamo partnera da počne na tačno predviđen način.
Ulazak u tehniku je prvenstveno naša pojava, odnosno držanje cijelog bića (kamae) u datoj prilici, a što je različito od samog fizičkog stava. Moglo bi se zaključiti da je Uješiba posvetio posebnu pažnju na držanju nečijeg bića prilikom ulaska u tehniku.
(Uješiba u hanmi kamae stavu)
Prilikom ulaska u tehniku držanje podrazumjeva hanmi stav, odakle kreću svi dalji koraci. Hanmi, u prevodu znači polovičan. U hanmi stavu tijelo nije okrenuto frontalno prema partneru, jer bi tada bili izloženi velikom broju mogućih napada, već je tijelo kao napola otvoreno. Hanmi stav se pokušava održavati i prilikom izlaska iz tehnike, jer, kako kaže Uješiba, treba da budemo spremni i za nove napadače.
Iako ne postoji pisano pravilo, sa desnim hanmi stavom se obično počinje vježbanje sa mačem, a sa lijevim hanmi stavom se počinje vježbanje goloruke tehnike.
Dalje, Uješiba kaže da pokret kukovima, zavisi od položaja stopala, zbog čega je uvijek važno održavati korektnu hanmi poziciju, jer odatle možemo da se krećemo slobodno u svim pravcima. U starijim danima se koristio još izraz “otvori se u roppo stavu”, gdje riječ “roppo” u prevodu ima značenje 6 pravaca – kasnije je imenovano kao hanmi stav.
Držanje bića
Moglo bi se reći da kamae podrazumjeva povezanost između mentalnog i fizičkog aspekta nečije spremnosti, dok se stav više odnosi samo na fizičku poziciju. Uješiba kaže, “Napunite sebe Ki snagom, otvorite vaše noge u šest pravaca i gledajte neprijatelja iz hanmi irimi držanja”, što govori o “nečem više” nego li samo o fizičkom položaju tijela.
A sada ponajviše o “Ne robujte stavovima” – ima jako uporište u Uješibinim riječima “Kada podrazumjevamo bilo koji stav, usaglasite sebe sa principima Kamija u odnosu na vašu poziciju, nivo terena i duha u tom trenutku, i uvijek držite ovaj stav u vašem srcu”. Kami u prevodu ima značenje nešto božansko, a potiče iz Shinto religije, kojoj je Uješiba pripadao. Njegove riječi se odnose na prilagođavanje partneru, terenu, energiji koju dobijamo, a sve na osnovu osjećaja u srcu, kako bi odreagovali sa korektnim stavom. Gdje će da krene tehnika u nekom trenutku to samo Kami zna. 🙂
(Uješiba u hanmi kamae stavu)
Na kraju, zaključak bi bio, da ulazak u tehniku prvo podrazumjeva poseban kamae – hanmi stav i odgovarajuću mentalnu spremnost u datom momentu. Sve ostalo kreće odatle, pa i onaj prvi korak tehnike koja se uvježbava. Tokom tehnike uvijek moramo biti slobodni da se krećemo u svim pravcima, što zavisi od pokreta kukova, a to opet od položaja stopala. Zato je važno održavati korektnu hanmi poziciju. “Ne robujte stavovima”. Osjećaj se može izgraditi vremenom, u radu sa partnerima različitih gabarita, što zahtjeva redovni dolazak na treninge.