Jednog dana, umjesto predavanja kao obično, Buda je samo tiho podigao jedan cvijet, i Makakasho Sonja se nasmijala spontano. Sa ovim je prenos učenja otpočeo. Buda je znao da je njegovo prosvetljenje istovremeno i prosvetljenje svih ljudi i da nijedna slava, bogatstvo, ili saznanje, ne donosi užitak tako veliki kao užitak buđenja našeg najdubljeg uma. Nastupilo je proljeće širom svijeta.
Na AIKIDO treninzima postoji sličan momenat. Trenutak veće pozornosti svijesti, momenat “užitka” kod učenika prilikom uvježbavanja tehnike.
Nakon nebrojano puta uvježbavanja neke tehnike, sensei se uvijek zadrži oko načina tehnike i objašnjava detalje. Učenici ne dožive isto i uvijek pojašnjenja oko detalja. Nekada riječi nisu dovoljne, već je potrebno osjetiti ključni detalj u samom radu sa senseijem. Momenat je pravi kada neki mali detalj “dosegne” do naše svijesti, na način da takvo prosvetljenje “otključa” cijelu izvedbu tehnike na nov i bolji način. Odjednom se pojavi osmijeh zadovoljstva, i kod učenika i kod senseija, bez dodatnih riječi – došlo je do transmisije energije, prenosa učenja.
Jedno takvo otkrovljenje na treningu i zaista kao da je svugdje nastupilo proljeće. Dobar osjećaj traje kroz nastavak uvježbavanja, a utisak ostaje i nakon treninga, kada se umoran vratiš kući. Ni tatami ne ostaje više isti.
