Kamiwaza

Kamiwaza se ne vezuje samo za borilačke vještine već za istinsko majstorstvo i vještinu uopšte. Želja mi je da zagolicam maštu i inspirišem na razmišljanje o kamiwazi kao vrhunskom ispoljavanju duhovnosti kroz vještinu.

Kamiwaza

Kamiwaza je pojam koji se  definiše kao nivo vještine koji nadilazi čistu fizičku sposobnost, koji nadilazi nivo koji bi okarakterisali normalnim za ljudski rod odnosno nivo u kojem duhovni stepen prilikom izvođenja dominira nad onim fizičkim. U nekom prostom prevodu, kamiwaza se može tumačiti kao božanska tehnika što bi trebalo da ukazuje na visok stepen duhovnog razvoja osobe koji se ispoljava prilikom rada tehnika. No, obzirom da se radi o terminu koji potiče iz zemlje izlazećeg sunca moguće je njegovo tumačenje na više načina.

Evo nekoliko činjenica kojim ću pokušati da približim ovaj pojam.

Continue reading “Kamiwaza”

Iz ugla majstora: Tehnika Jūji Garami

Tehnika Jūji Garame bez obzira na napad iz kojeg se došlo do pozicije za njeno izvođenje jedna je od onih koja i toriju i ukeu može da pruži svu ljepotu AIKIDO-a mada je interesantno da je učenici smatraju surovom pa valjda zbog toga često zaziru od bacanja prilikom njenog izučavanja. Da li treba da bude tako?

Jūji Garami Jūji Nage dva su ravnopravna naziva tehnike na koju želim da dam kratak osvrt.
I da, opet zavrzlama oko načina pisanja i odabira adekvatnog naziva tehnike, a samim tim i naslova ovog posta koji je inspirisan postom Kamerom iz ćoška: Tehnika Katate Rjote Tori – Đuđi Garami u kojem je između ostalog u jednom dijelu obrađena i ova tehnika. Neću se puno zadržavati na tematici terminologije koja je dobro razrađena u pomenutom postu i koja je čini mi se u većem dijelu stvar usvojene forme makar gledano sa strane nas koji nismo na “izvoru”… u Japanu. No, moram istaći da sam poslije predmetnog posta i datih pojašnjenja koja su me navela i na neka dodatna istraživanja na tu temu u potpunosti usvojio pisanje riječi JūjiRyō sa ovim simpatičnim znakovima.

O Sensei demonstrira tehniku Jūji Garami u Suwari wazi (waza) (Noma Dojo, 1936.)

Elem, tehnika Jūji Garami bez obzira na napad iz kojeg se došlo do pozicije za njeno izvođenje jedna je od onih koja i toriju i ukeu može da pruži svu ljepotu AIKIDO-a mada je interesantno da je učenici vjerovatno smatraju surovom pa valjda zbog toga često zaziru od bacanja prilikom njenog izučavanja. Smatram da je korijen toga u lošem poimanju same poluge koja principijelno služi radi kontrole ukea i neutralisanja njegovog daljeg napada kao i neshvatanju principa bacanja.
Probaću da razjasnim.

Continue reading “Iz ugla majstora: Tehnika Jūji Garami”

Polaganje

I tako… prođe seminar, ma da ovaj CAS-a od prošlog vikenda, i izgleda da smo svi puni dobrih utisaka.

Te seminar je bio dobar, te sve je bilo nekako povezano i tehnike su bile zanimljive, OK sala, dobra energija, JO… ali mislim da smo svi jedinstveni u stavu da je polaganje koje je održano nakon treninga bilo zaista na nivou. Bilo je tu polagača iz više klubova, ali ja ću se komentarom ograničiti na ove naše 😉

Dobro, možda na početku da se kratko osvrnem i na sam seminar  sa kojeg ću izdvojiti trening koji je obuhvatio osnove rada sa JO-om na kojem su se nekako svi snašli iako se prešlo dosta “gradiva”. Jedan od boljih komentara na taj trening bio je Zekov: “Nekako mi je ‘banja’ da se na jednom treningu počne raditi nešto novo… s nule… i da na kraju svi radimo to nešto.” Dobro Zeko, malo sam te parafrazirao, ali u suštini je tako, na kraju smo svi radili Katu 13, a dobar dio polaznika iz našeg kluba je prvi put radio sa štapom uopšte. Stvarno, taj trening je momenat koji treba izdvojiti obzirom da je nakon njega veći dio članova izrazio želju za rad sa JO-om. Samo neka tako podrži 😀

E, sad… polaganje… BILO JE STVARNO DOBRO!!! 207

OK, Edo i ja smo bili u komisiji pa je ‘prolaz’ bio manje-više zagarantovan 😀 😀 , ali kao što maloprije rekoh, pristup samom polaganju i način rada koji su polaznici iz ‘centra’ iskazali vrijedan je poštovanja.

Naravno tu prednjače Zeko i Boban koji su svoje polaganje počeli još u toku samog seminara kada su pokazivali tehnike koje je Peđa isplanirao, ali ipak, prije svih ću istaći Dragišu koji je bio na visini zadatka… ‘vrhunski’ što bi rekli.

Njegov pristup i način polaganja daje puni smisao samom polaganju kao formi prikazivanja svojih trenutnih dostignuća, zaista. Neće mi Dragiša zamjeriti, ali način na koji je padao, radio tehnike i ponašao se u toku polaganja uveliko prevazilazi sve ono što na običnom treningu možemo vidjeti od njega i veliki je dokaz da se najbolje iz ljudi izvlači tek u u nesvakidašnjim situacijama… i stresnim rekao bih. Pa da, naravno da sve treba da bude sa mjerom, ali čovjek valjda mora da ima određenu dozu stresa (ajd’ da ga nazovemo tremom) pa da pruži najbolje u određenoj situaciji. Naravno, bitno je k’o to sve gleda i ocjenjuje, ali smatram da je polaganje prije svega ‘meč’ koji se dešava u nama samima i to između onoga što mislimo da jesmo i onoga što stvarno jesmo.

U svakom slučaju BRAVO Dragiša, ZASLUŽEN 5 KYU, samo tako nastavi.

Što se tiče Vuleta i Sretena rekao bih, standardno…dobro 😀

No, za razliku od Dragiše, oni nisu puno odstupali od onoga što prikazuju na treningu i iako ni Sreten ni Vule nisu zadovoljni nivoom koji su dostigli odnosno prikazali mislim da su bili zaista dobri za nivo za koji su polagali. Ma naravno, uvijek se može reći da treba obratiti pažnju na ovo ili usavršiti ono, ali za 3 KYU sve što je od njih bilo prikazano bilo sasvim zadovoljavajuće i kad ovo govorim ne govorim to tek onako i ‘u odnosu na godine koje imaju’  već zaista… po apsolutnoj vrijednosti (dobro, dobro ne graji Sretene, možda neće svi koji čitaju primjetiti ovaj detalj o godinama) 😀 😀 😀

I na kraju, da se vratim na Zeka i Bobana. Da, prikazivali su tehnike još u toku samog seminara i nakon tih izvođenja uglavnom nije bilo primjedbi na to što su prikazali, a što dovoljno govori o dobroj tehničkoj pripremljenosti i opet naglašavam, ozbiljnosti pristupa samom polaganju. No, kod njih ću izdvojiti i detalj fizičke spreme koji su imali i koji je bio na zavidnom nivou. Tačno se vidjelo da su mogli da rade, bacaju i padaju puno duže nego što je samo polaganje trajalo. To je dobro, jer koliko god da je 2 KYU ozbiljno učeničko zvanje u stvari je samo priprema i usputna stanica za ono što treba da uslijedi, a to su zvanja u kojima se pominje ‘majstor’… majstorski kandidat (1 KYU) i sam majstor (1 DAN).

E sad, po ovom što smo vidjeli, biće to dobra polaganja, a za ono što prije svih oni žele, fizička sprema je vrlo bitna. SAMO TAKO NASTAVITE!!!

I dobro, prođe seminar, prođe i to plaganje, ostaje iskustvo i uspomene. A da bi one bile što dublje urezane pomoći će stranica sa slikama od prošlog vikenda.

Pozdrav… Budite zdravi i veseli i ‘vidimo se’ nakon Banje 😉

“Početak sezone”

Uhuuuuuuu… ovo ljeto se malo odužilo, a? 😉

He-he 🙂 , kakav naslov posta… Ko zna, možda neko pomisli da je početak sezone lova na zečeve, početak sezone kiša ili početak bog te pita kakve sezone, pa se potrudi da post pročita do kraja 😀

No ipak, radi se o novoj sezoni treniranja. Da, primaklo se vrijeme početka treniranja u sezoni 2013/2014 i kao i svake godine, mi u AIKIDO KLUBU CENTAR održaćemo prvi trening u sezoni u prvi ponedjeljak u septembru (u daljem tekstu ponedjeljak 🙂 ) što znači 02.09.2013. godine u standardnom terminu od 22h.

E sad, jes’ da je ovo kao sa nekog reklamnog spota, ali stvarno… pozivamo sve članove kluba da se organizuju tako da novu sezonu počnu od prvog treninga i da od ponedjeljka ponovo počnemo sa nama svojstvenim druženjima kao i da zajednički probamo napraviti što bolji napredak jer ove godine nas očekuju interesantni izazovi.

No, da ne bi baš bilo kao ono brzinsko Prije upotrebe pažljivo pročitati uputstvo, a za sve informacije o indikacijama, mjerama opreza i… takođe pozivamo da nam se od ponedjeljka pridruže i svi simpatizeri AIKIDO-a koji “već neko vrijeme” pokušavaju da smognu snage da, po prvi put ili nanovo, uđu u dojo i počnu sa izučavanjem ove divne vještine. Ako ćemo napraviti paralelu sa onom “od ponedjeljka počinjem da učim“, idealna je prilika  😀 😀 😀

Ali, ni to nije sve! Pozivamo i sve one koji su možda upravo čitanjem ovog posta došli na ideju ili negdje u dubini stomaka osjetili “golicanje” uzrokovano željom da otkriju AIKIDO i postanu dio “ekipe”, da se odluče na taj korak i dođu u ponedjeljakdojo. Biće nam zadovoljstvo da vam pomognemo da u našem klubu izučavate AIKIDO, a sigurni smo da ćete doprinijeti dobroj atmosferi u klubu.

He-he 🙂 , sa ovim zadnjim post definitivno liči na one reklamne spotove sa telešopa 😀 😀 😀 . Nema veze, ima li ko da nije prozvan… mislim pozvan… Ne!?!

E onda, osmijeh na lice i u ponedjeljak pravac dojo. VIDIMO SE!!!

 AIKIDO-smiley_50x38