“Početak sezone”

Uhuuuuuuu… ovo ljeto se malo odužilo, a? 😉

He-he 🙂 , kakav naslov posta… Ko zna, možda neko pomisli da je početak sezone lova na zečeve, početak sezone kiša ili početak bog te pita kakve sezone, pa se potrudi da post pročita do kraja 😀

No ipak, radi se o novoj sezoni treniranja. Da, primaklo se vrijeme početka treniranja u sezoni 2013/2014 i kao i svake godine, mi u AIKIDO KLUBU CENTAR održaćemo prvi trening u sezoni u prvi ponedjeljak u septembru (u daljem tekstu ponedjeljak 🙂 ) što znači 02.09.2013. godine u standardnom terminu od 22h.

E sad, jes’ da je ovo kao sa nekog reklamnog spota, ali stvarno… pozivamo sve članove kluba da se organizuju tako da novu sezonu počnu od prvog treninga i da od ponedjeljka ponovo počnemo sa nama svojstvenim druženjima kao i da zajednički probamo napraviti što bolji napredak jer ove godine nas očekuju interesantni izazovi.

No, da ne bi baš bilo kao ono brzinsko Prije upotrebe pažljivo pročitati uputstvo, a za sve informacije o indikacijama, mjerama opreza i… takođe pozivamo da nam se od ponedjeljka pridruže i svi simpatizeri AIKIDO-a koji “već neko vrijeme” pokušavaju da smognu snage da, po prvi put ili nanovo, uđu u dojo i počnu sa izučavanjem ove divne vještine. Ako ćemo napraviti paralelu sa onom “od ponedjeljka počinjem da učim“, idealna je prilika  😀 😀 😀

Ali, ni to nije sve! Pozivamo i sve one koji su možda upravo čitanjem ovog posta došli na ideju ili negdje u dubini stomaka osjetili “golicanje” uzrokovano željom da otkriju AIKIDO i postanu dio “ekipe”, da se odluče na taj korak i dođu u ponedjeljakdojo. Biće nam zadovoljstvo da vam pomognemo da u našem klubu izučavate AIKIDO, a sigurni smo da ćete doprinijeti dobroj atmosferi u klubu.

He-he 🙂 , sa ovim zadnjim post definitivno liči na one reklamne spotove sa telešopa 😀 😀 😀 . Nema veze, ima li ko da nije prozvan… mislim pozvan… Ne!?!

E onda, osmijeh na lice i u ponedjeljak pravac dojo. VIDIMO SE!!!

 AIKIDO-smiley_50x38

“Dojč”

Dakle, ko je naručivao dojč u Vrnjačkoj Banji sigurno zna da se suočio sa situacijom koja je u isto vrijeme i komična i nekako frustrirajuća. U svakom slučaju, makar za nas iz CG, neobična.

Ne stvarno, scenario koji bi trebao biti sasvim uobičajen i ležeran tamo se vrlo često pretvarao u nešto na šta u najmanju ruku nisi spreman u momentu… makar dok se ne uputiš 🙂

Dakle, pije ti se kafa, istina ne bilo koja, nego dojč. U cilju ostvarenja te želje odeš u kafanu, koje su u Banji sasvim OK i barem ove u kojima smo mi postali dio inventara imaju dosta prirodnog hlada što je baš opuštajuće. OK, sjedneš, dođe konobarica (da da, neko bi rekao ili konobar, ali mi smo uvijek birali “reone” gdje služe fine mlade konobarice 😛 ) i taman pomisliš da si nadomak ostvarenju zadovoljenja svog trenutnog oblika hedonizma, ne sumnjajući u šta se upuštaš, onako opušteno i kao nausput izustiš  – “dojč“… Pauza!!! … Kratka, ali prosto opipljiva… ljepljiva… Pobuđen je osjećaj da se nešto neobično dešava.

Primjećuješ blijed pogled konobarice koji onako sa nevjericom šara i prema ostalim prisutnima za stolom, valjda u nadi da nije skrivena kamera ili da će neko pobliže objasniti o čemu se radi. Što se kamere tiče, ona koju mi nosimo daleko je od mogućnosti da se sakrije, a u kafane generalno ne idemo sa tom idejom. Mislim, hoćemo da popijemo kafu, a što se objašnjavanja tiče Boban i Sreten su postali profesionalci – kraljevi 🙂

Prije nego nastavim, moram priznati da zavidim Edu i svim ostalima koji su shvatili da je “domaća” kafa sasvim cool i što prosto nemaju potrebu da komplikuju svoj život 🙂

Istina, i pored upornosti i elokvencije gore pomenutih momaka koji su imali dovoljno života da istraju na objašnjavanju u cilju ostvarenja želje da popiju ono zbog čega su i došli, razne su kombinacije napitaka koje smo dobijali. One ovise valjda od lokala do lokala, ali sva je prilika i od konobarice do konobarice obzirom da smo na istom mjestu rijetko dobijali dva puta napitak sa istom formom i okusom. Ma znam, i šankeri su bitni i aparat, ali definitivno to što se dobijalo je uvijek nekako bilo u domenu igara na sreću. Taman k’o grebalice – spolja iste, ali kad zagrebeš svaka priča neku svoju priču. 😀

I dobro, možda bi neko rekao da nam je pristup loš… Mislim “dojč“…… Šta?!?

Ali pazi sad, ti znaš šta bi da popiješ i to nadasve želiš, a ako si već u saznanju da je problematično reći riječ koja definitivno “ne pije vodu” u smislu naručivanja (OK,  “dojč” fakat zvuči imbecilno), postoji način da kreneš sa riječima tipa “veliku s mlijekom” ili neke slične kombinacije u kojima se pominje mlijeko, i tada dolaziš u realnu situaciju da dobiješ kafu u velikoj šolji i čašu mlijeka (2dl) sa strane. S tim u vezi, moram priznati da smo vrlo često i pristajali da naručimo upravo takvu kombinaciju samo sa nekom fancy formom i manjom veličinom posude sa mlijekom … pa kombinuj 🙂

Pjenu niko i ne pominje. Ču’ pjena!? A i što će ti pjena po kafi?… Pa jes’! 😀 Na kraju krajeva, to što smo pili kao dojč ili njegovu nužnu alternativu uglavnom je bilo daleko od željenog okusa, ali nadam se da nisam stvorio utisak da nam kafenisanje u Banji nije bilo lijepo, naprotiv.

Uostalom, sa okusom se možeš nekako pomiriti ili na neki način zanemariti, ali… bitan je osjećaj… feeleng. . . piješ “dojč” u sred Banje. . . . . . . . BANJA!!! 😀

Ali, da ne bi bilo da iznosim samo problematična, ali moram naglasiti, vrlo simpatična iskustva, istaći ću i svijetli primjer koji smo doživjeli u kafani samog hotela u kojem smo boravili i koji u cijeloj priči daje tračak nade za sve poklonike dojča prilikom boravka u Banji.

Naime, u toj kafani, istina, nakon prvobitne  “inicijacije” konobara u vezi kafe tipa “dojč” koju je uspješno obavio Boban (da-da konobara, tamo nije bilo konobarica), uvjek smo dobijali nešto što je zaista odgovaralo ličnom opisu željenog nam napitka.  Najbolje od svega što kad bi ga god neko od nas pohvalio konobar bi razdragano rekao “Sam sam ga skuvao!“. PROFESIONALAC 😀

No, tu je bitnije istaći da se u toj kafani, čitav proces naručivanja sveo na ono uobičajeno. . . . .  ležerno. . .  “Dojč”… što je eliminisalo čitavu gore opisanu komplikaciju prilikom naručivanja 🙂

Uh… Ponekad mi je krivo što sam nepušač jer mi se čini da tranquility tog čina naručivanja upotpunjuje povlačenje dima koji slijedi u istom maniru. . . . lagano. . . . . . ležerno. . . . . . . . kao Sreten 😉

Seminar CAS – Jun 2013.

Eto tako…

Dođosmo i do posljednjeg mjeseca treniranja i vrijeme je da se stečeno znanje  pokaže i verifikuje.

Tu priliku ćemo imati na seminaru u organizaciji Crnogorskog AIKIDO Saveza  koji će se održati 21. i 22. juna u prostorijama AIKIDO kluba Budućnost u Maslinama kada će se pored seminara održati i polaganje za učenička zvanja.

Seminar će voditi Predrag Burić 4. DAN AIKIKAI, a treninzi će se održati u sljedećim terminima:

  • 21.06.2013. godine (petak) od 10.00h do 12.00hod 17.00h do 18.30h
  • 22.06.2013. godine (subota) od 10.00h do 12.00h

Pozivam sve članove AIKIDO kluba “CENTAR” kao i članove ostalih klubova da u što većem broju prisustvuju seminaru.

VIDIMO SE 😉

 

SEMINAR – Vrnjačka Banja 2013

Eto tako…

Opet smo se približili ljetu i onome što ono nosi. Kažu da će biti vrlo vruće… hmm… No, bilo kako bilo, veliki AIKIDO seminar, iliti SEMINAR, u organizaciji AIKIDO Saveza Srbije ponovo je organizovan i po treći put za redom druženje je zakazano u Vrnjačkoj Banji.
Neko bi pomislio da je možda malo previše, ali lično smatram da je izbor pravi jer dosadašnja iskustva iz Banje su više nego pozitivna, a nadam se da će se i ostali učesnici prethodnih seminara složiti sa tim.
Elem, da ne bih ja detaljisao previše, seminar će se održati od 13. do 21. jula, a na  ovom linku nalazi se poziv sa svim potrebnim detaljima. Ako je potrebna koja informacija više… tu smo.

Pozdrav AIKIDO-smiley_29x50