Miroljubivi Ratnik

Treba trenirati i kada nismo u zoni komfora. Aikido je svugdje oko nas i reflektuje se na našu životnu svakodnevnicu. Ipak smo borci u ovom našem vremenu.

Postoji jedna divna priča o miroljubivom ratniku, koju bih u ovom postu prepisao sa Interneta, a usput i preveo. Naime, na priču sam i ranije nailazio, ali tek sada mi je postala dovoljno draga i dovoljno inspirativna da nešto o tome napišem, a inače rijetko to radim.

Mladi učenik, dok je trenirao mač (odomaćeni izraz među članovima kluba), upitao je svog učitelja zašto, ako bi stremio da bude stalno smiren i spokojan, bi morao da izučava put ratnika, “Zar ne bi bilo smirenije i spokojnije biti baštovan i uzgajati biljke?”, upitao je učitelja. “Njegovanje vrta”, odgovorio je učitelj, “je zaista opuštajuća razonoda, ali ona neće spremiti nekog za neizbježne borbe u životu. Lako je biti smiren u spokojnom okruženju. Biti opušten i spokojan kad si pod napadom je mnogo teže; zato, ti kažem da je bolje biti ratnik koji njeguje svoju baštu nego biti baštovan u ratu”. Continue reading “Miroljubivi Ratnik”

Mali Uvod

Pišem ovdje (a.k.a. blogujem), imajući na umu riječi Lao Cua:

Onaj ko zna, taj ne priča,
Onaj ko priča, taj ne zna.

Teško je pretočiti razmišljanje u napisane riječi, kada mi svaki put čim se latim tastature, ono  Lao Cu udari o zvono i dočeka svojom mudrošću. Pomislim, “Đe naiđoh baš na njega” – ono kad se pokolebam pred pitanjem “Da li je korektno da baš ja pričam o tome”. Continue reading “Mali Uvod”