Kako možemo u potpunosti razumijeti AIKIDO, ili drugu borilačku vještinu, ukoliko smo izloženi samo jednom njenom aspektu?
Veliki učitelj Uješiba je zapisao da AIKIDO u praktičnom smislu uključuje intelektualni trening, fizički trening, trening vrlina, KI trening. Sve su to različiti aspekti koji su nekad definisali način života – prilagođeno tadašnjim prilikama i shvatanjima. Sve govori o tome da se izučavanje borilačke vještine ne odnosi samo na usamljeno uvježbavanje tehnika.
Osnovna načela takvog načina života su primjenjiva i danas, jer se zasnivaju na istim vrijednostima. Često su veliki majstori borilačkih vještina uporedo bili književnici ili umjetnici. To govori o njihovoj izloženosti različitim intelektualnim aspektima i upotpunjavanju shvatanja neke vještine. Izučavali su principe koji jednako važe u raznim životnim prilikama, a ne samo u borilačkim vještinama. Njihove misli su univerzalne u vremenu i postajale su načela primjenjiva u životu i radu.
U radu uvijek donosimo neku odluku, neko sa stanovišta neuspjeha, a neko drugi sa stanovišta očuvanja već postignutog uspjeha. Za sve njih važi da su pred istim izazovom, jer moraju da naprave naredni korak. Taj korak je podjednako težak kada se donosi odluka, bez obzira na polazne pozicije, jer smo opterećeni iskustvom iz prošlosti i projektovanjem uspjeha u budućnosti. Da li bi donošenje odluke bilo lakše bez ove vrste opterećenja?
Osjećaj potencijalnog gubljenja dobre borilačke pozicije je jednako opterećujući kao i osjećaj kako održati borbenu prednost. U oba slučaja se radi o jednakom opterećenju u datom momentu, naravno, ukoliko to dozvolimo. Zbog toga je stanje uma bitno u AIKIDO-u i drugim borilačkim vještinama.
Opterećenja ove vrste neće biti moguća ukoliko “ispraznimo” um, što je samo za sebe jedna vrsta treninga, odnosno još jedan aspekat borilačke vještine i primjene principa “Mushin” – osloboditi um, trenutak kada postoji samo “sada i ovdje”.
Slično je i u životu. Sebe ne možemo mijenjati u prošlosti, dok se budućnost još nije ni desila. Svaki naredni trenutak će uvijek nositi neku svoju odluku, iz jednakih pozicija u vremenu, bez obzira da li smo na vrhuncu uspjeha ili se probijamo ka vrhu. Čini mi se da gotovo uvijek zaboravljamo esencijalno stanje smirenosti zbog neprestanog toka misli.
