Obrasci I Forme Vs. Pravila Ponašanja

Ustanovljeni obrasci i forme ponašanja su neophodni u interakciji sa okolinom i dobro je poznavati ih u odnosu na okolnosti i mjesto na kojem se nalazimo. U toku procesa saživljavanja sa očekivanim formama ponašanja pravila prestaju da postoje, a sve više postajemo svjesni da znamo zašto se ponašamo na određeni način kao i da to istinski želimo.

ustanovljeni-obrasci-i-forme-ponasanja-su-neophodni-u-interakciji-sa-okolinom

Kako u životu uopšte tako i u dođou (dojo) ponašanje je ono što nas određuje i utiče na odnose  sa društvom i okolinom. Iako veliki broj ljudi pokušava da sopstvenu “slobodu” izrazi kroz ponašanje koje često nije u skladu sa očekivanim, htjeli to priznati ili ne, svi se ponašamo u okvirima obrazaca i formi koji su ili nametnuti ili jednostavno prisutni.
No, da li je to loše i da li smo time ograničeni? U većini slučajeva, lično smatram da ne, a evo i zašto.

Pomenuta “sloboda” koja je mahom neobuzdana i od okoline neshvaćena često se vezuje za pravila, a pravila za nešto što je nametnuto, za šta su predviđene sankcije i nešto što treba kršiti (pa čak i u narodu imamo poznatu izreku koja na to navodi!?! 😐 ).
Ipak, ako zastanemo i o pravilima ponašanja u bilo kojoj sferi života razmislimo kao definiciji obrazaca i formi kojima se ne treba slijepo povinovati već koje treba shvatiti, poštovati i živjeti u cilju ličnog ostvarenja, stvari se bitno mijenjaju.
Ako uspijemo da pobijedimo ego i iskreno prihvatimo takav način razmišljanja pravila ponašanja se transformišu u očekivane obrasce i forme, a vremenom primjenjujući ih počinjemo da se osjećamo lijepo i u skladu sa okolinom.

Da li će određeni obrasci ponašanja biti samo ispoštovani ili će naći i dublji smisao u duši pojedinca ovisi o njemu samom. No, ako se za cilj ima istrajavanje i “iskorak naprijed” na vlastitom putu (do) bitno je da se forma ponašanja koja je očekivana u okruženju u kojem se nalazimo prihvati i prije svega praktikuje. Vremenom, kao i sa svim u životu, doći će do njenog dubljeg poimanja i saživljavanja.

Proces ličnog razvoja i promjene svijesti u pogledu ponašanja je prelazak iz stanja “samo svoj” u stanje “više svoj”

U procesu saživljavanja sa očekivanim obrascima i formama ponašanja, pravila kao normativni pojam koji se za njih vezuje gube na značaju sa stanovišta ličnog poimanja, a pojedinac sve više postaje svjestan da zna zašto se ponaša na određeni način kao i da to istinski želi. Taj proces ličnog razvoja i promjene svijesti nazvao bih prelaskom iz stanja “samo svoj” u stanje “više svoj” i smatram da je on neophodan u razvoju svakog pojedinca jer iz njega proizilazi lično ostvarenje i posljedično se uspostavlja korijen kulture koja sa ličnog plana prelazi na društvo u cjelini.

Ustanovljeni obrasci i forme ponašanja su neophodni u interakciji sa okolinom i dobro je poznavati ih u odnosu na okolnosti i mjesto na kojem se nalazimo

Na kraju, da bi uskladili energije te  da bi boravak u dođou i vježbanje AIKIDO-a učinili bezbjednim i ugodnim, neophodno je da se svaki pojedinac ponaša u skladu sa obrascima i formama ponašanja u dođou. Oni su proistekli iz kulture Japana i svijeta borilačkih vještina uopšte, ali baziraju se na univerzalnim pozitivnim principima kao što su težnja za skladom i ljepotom, poštovanje, dostojanstvenost, istrajnost, lojalnost, dobronamjernost i sl.

Postavi odgovor

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.