AIKIDO nas uči kako da se uskladimo sa okolinom, ljudima i stvarima. Međutim, razvoj samog osjećaja harmonije uključuje i one periode našeg života kada usklađenost jednostavno nije prisutna.
Sa strane analize stanja našeg bića, najčešći uzrok neusklađenosti na treningu ili polaganju za veća zvanja je fizički umor. Zbog energetske neusklađenosti nas i okoline, trošimo mnogo više energije nego što je potrebno, zbog čega mnogo brže dolazimo do faze umora kada je svako dalje uvježbavanje tehnike poput sudara – sa drugima ili sa samim sobom. Svaki fizički kontakt je kao kost o kost ili snaga na snagu. Nakon toga, slijede i druge pojave, kao što je gubljenje koncentracije, nepravilno disanje i slično.
Kada potrošimo svu energiju preostaju samo usamljeni mišići. Svaki napravljeni pokret u tom stanju je samo najobičnije premještanje kostiju pomoću mišića u prostoru, ništa se specijalno ne dešava na našem Aiki putu. Takvo stanje je nešto kao prekinuti dijalog između našeg bića i naših pokreta.
Moramo potražiti izgubljenu vezu ka nekom izvoru nove i obnovljive energije, što se svodi na mentalnu tehniku i njen značaj.
Najbolji primjer svega ovoga je možda samo polaganje za DAN zvanja, kada na kraju svih testova slijedi onaj završni – da se branite od više protivnika. Kandidat na polaganju je obično umoran od pokazivanja svega onoga što je uvježbavao unazad. Energija je na nuli i ulazi se u stanje kada umor preovladava. Preostaju samo mišići i kosti, a i kosti su prilično umorne na svoj način. Ko je ikada polagao za veća zvanja zna o čemu pričam. Ako je kandidat mlad i jak, naročito ukoliko se kondiciono pripremao, onda ova faza može biti iskušavanje njegovih krajnjih granica. Međutim, u svim ostalim slučajevim kandidat mora da iskoristi nešto drugo, ukoliko želi da pomjeri svoje granice.
Postavlja se pitanje kako umorne mišiće i kosti iskoristiti kao receptore i transmitere ka novom izvoru energije. U posebnom mentalnom stanju, može doći do izražene senzibilnosti, kada će se moći sprovesti energija “nebesa i zemlje” kroz mišiće i kosti – princip “Tenchi”. Učenje ovog principa je ništa drugo nego ekstenzija energije, u nebesa i duboko ka zemlji, kada sve poprima obrise sprovođenja energije iz nekog novog izvora. Naravno, i ovdje je pravilno disanje ključno za izučavanje.
Jedna od vježbi kako ovo postići je sledeća. Raširimo ruke i ekstenziramo se put nebesa koliko god možemo. Pokušavamo da osjetimo bilo kakav tok kroz mišiće i kosti. Zamišljamo energiju kako teče od nas ka centru solaranog sistema. A onda, se ekstenziramo put zemlje, zamišljajući povezanost sa svim “živim bićima”, kako je Veliki učitelj Uješiba govorio. Zamišljamo i pokušavamo da osjetimo samu Zemlju, kako se pokreće isto kao naši mišići. Sve ovo mora biti upraćeno sa kontrolisanim potpunim disanjem.
Vježbu ponavljamo prije svega da bi postali svjesni mogućnosti ulaska u ovo mentalno stanje, a zatim je principijelno primjenimo kada god osjetimo zamor na treningu, ili na samom polaganju. Radi se o izučavanju mentalnog stanja koje je nužno za uspješno kanalisanje energije sa okolinom. Tada postajemo provodnik, ne zamaramo se toliko, već samo sprovodimo energiju kada dođemo u kontakt sa drugim energetskim naponom.
Trening AIKIDO-a, se najčešće završava sa vježbom kokyuho u kojoj može naročito da se izučava princip “Tenchi” (veza sa nebom i zemljom), pravilno disanje i povezanost sa soptvenim centrom, odnosno kontrolisano kanalisanje energije okoline. Sve bi trebalo da se dešava bez posebnog umaranja. Isti princip važi, bilo da treniramo ili polažemo za veća zvanja. Svakako značaj kokyuho vježbe je ogroman.
U nastavku je video u kojem se kandidat za 4.Dan brani od više protivnika. Na snimku se mogu vidjeti detalji kako se sa lakoćom kanališe protivnička energija.
