Idealna Distanca Između Dva Univerzuma

Dva protivnika uvijek biraju inicijalnu međusobnu distancu. To recimo može da zavisi od gabarita protivnika ili da li se koristi oružje. Određivanje distance se svodi na realne pretpostavke domašaja.

Za relaciju udaljenosti između dva suparnika se koristi japanski naziv Maai (間合). Mada, osnovno značenje ovog termina, van borilačkih vještina, je “interval”. Ono što je interesantno je ovaj drugi kanji znak, 合, istog značenja kao u riječi AIKIDO (合気道), a predstavlja združivanje, harmoniju. Pa bi mogli govoriti i o spregu harmoničnih, ritmičnih intervala, gdje važe posebni bio-mehanički zakoni. Cilj tog sprega bi bio upravljanje prostorom između dva suparnika.

Na kojem mjestu je sigurno stajati?

Continue reading “Idealna Distanca Između Dva Univerzuma”

Stanje Bića Kada Je Dobar Kamae

Dobar kamae stav je jednak korektnom stanju uma. Pišem o opštem značaju stanja bića u prirodnom hanmi stavu kroz dva principa Mukamae i Mushin.

Teško je napraviti kompletnu analizu ili osvrt na sve principe u samo jednom članku, jer AIKIDO je jednak ∞. U prošlom članku, Ulazak u tehniku – “Ne robujte stavovima”, sam htio da na neki način razotkrijem dilemu i da odredim pravac daljeg istraživanja, polazeći od definicija koje je ostavio Uješiba. Ipak, njegove riječi su baza za sve što je nastalo kasnije.

Ovom prilikom bih, u pokušaja shvatanja misticizma Uješibinih riječi – “napunite sebe Ki snagom”, nastavio sa opštim značajem stanja u kojem se nalazimo prilikom zauzimanja kamae stava. To stanje podrazumjeva jedinstvo dva aspekta, fizičkog položaja tijela i mentalne spremnost. Continue reading “Stanje Bića Kada Je Dobar Kamae”

Samuraj i Majstor Čaja

Ovo je priča o tome kako dobar kamae stav izgleda u očima protivnika. Samuraj nije mogao da porazi majstora čaja jer mu nije mogao pronaći slabu tačku u držanju.

Kao gospodar i samuraj ratnik, Lord Jamonuči je imao Majstora Čaja (baš čaja kao napitka) u svojoj službi. Niko prije njega nije na taj način sprovodio ceremoniju čaja, sa tolikim samopouzdanjem, spokojom i smirenošću. Čak šta više, Lord je bio očaran do koje mjere je njegov Majstor Čaja usavršio tu umjetnost, da mu je ukazao poštovanje dajući mu odjeću ranga samuraja da je nosi u prilikama.

cajanka

Lord Jamonuči je često putovao Japanom i uvijek je vodio svog Majstora Čaja sa sobom. Jednog dana su se uputili u grad, Edo, današnji Tokijo. Continue reading “Samuraj i Majstor Čaja”

Ulazak U Tehniku – “Ne Robujte Stavovima”

Sve kreće od zauzetog hanmi stava i naše mentalne spremnosti u datom momentu. Uješiba kaže da se napunimo Ki snagom, da otvorimo naše noge u šest pravaca i da gledamo protivnika iz hanmi irimi držanja.

Na treninzima se često može čuti, “Kojom nogom treba da iskoračim sad kada me napadaš tom rukom?” (ono na samom početku), “Jesam li u dobrom stavu?” (ono u sred tehnike), kao da je tehnika počela baš sa tom rukom, ili iz baš tog naštelovanog stava. Tom prilikom, kroz pokušaje ponavljanja tehnike, se neopaženo izgubi dragocjena koncentracija, jer je misao i dalje ostala, tamo negdje, okružena istom dilemom sa početka.

Dalje, na treningu se nesebično ponavlja “Ne robujte stavovima”, što je u harmoniji sa negdje drugo već rečenim “AIKIDO se stalno mijenja. Ono što se ne mijenja su principi.”, ili sa “Tehniku možete da radite na ovaj ili na onaj način, ali bitno je da razumijete ono što radite.”.

Ima tu dovoljno odjeka za jedno malo istraživanje u cilju razumjevanja ulaska u tehniku, kao odgovor na nastalu dilemu. Continue reading “Ulazak U Tehniku – “Ne Robujte Stavovima””

Miroljubivi Ratnik

Treba trenirati i kada nismo u zoni komfora. Aikido je svugdje oko nas i reflektuje se na našu životnu svakodnevnicu. Ipak smo borci u ovom našem vremenu.

Postoji jedna divna priča o miroljubivom ratniku, koju bih u ovom postu prepisao sa Interneta, a usput i preveo. Naime, na priču sam i ranije nailazio, ali tek sada mi je postala dovoljno draga i dovoljno inspirativna da nešto o tome napišem, a inače rijetko to radim.

Mladi učenik, dok je trenirao mač (odomaćeni izraz među članovima kluba), upitao je svog učitelja zašto, ako bi stremio da bude stalno smiren i spokojan, bi morao da izučava put ratnika, “Zar ne bi bilo smirenije i spokojnije biti baštovan i uzgajati biljke?”, upitao je učitelja. “Njegovanje vrta”, odgovorio je učitelj, “je zaista opuštajuća razonoda, ali ona neće spremiti nekog za neizbježne borbe u životu. Lako je biti smiren u spokojnom okruženju. Biti opušten i spokojan kad si pod napadom je mnogo teže; zato, ti kažem da je bolje biti ratnik koji njeguje svoju baštu nego biti baštovan u ratu”. Continue reading “Miroljubivi Ratnik”