Normalni ili nenormalni, u našem besciljnom opstanku u ovom kompetitivnom i materijalnom društvu postoji potreba za prostorom koji postoji negdje za nešto što je izvan naših čula i realnosti. Naša velika potreba za dođoom koji negdje čeka na nas, prazan i nekorišćen, na nas koji mu se vraćamo svakog dana je ono što mu daje svrsishodnost svetog mesta. To je mjesto vakuuma u kome se realnost bazirana na tzv. gubitničko-dobitničkoj svijesti kao posljedici konflikta i izolacije može neutralisati kroz suprotnost postojanju tj. životu.
Chiba Sensei
Author: Milena Živković
JEDAN DAN – JEDNA LINIJA
Jednog dana sam dobila zadatak od Senseia (sensei) da nacrtam drvo trešnje, simbol Japana, tačnije detalj – granu trešnje koja bi bila postavljena na zadnjoj strani knjižice mog AIKIDO kluba.
Trešnjin cvijet – Sakura u Japanu predstavlja ličnost Samuraja, jer kada se Samuraj suoči sa opasnošću on se ne plaši smrti i, kao i trešnjin cvijet čije latice opadaju u jeku cvata, on je u svakom trenutku i bez oklijevanja spreman dati život za sopstveni ideal.
Motivisana prihvatam zadatak, a baš tih dana na treninzima smo radili vježbe sa mačem – bokenom (bokken).
Tako je inspiracija za ovaj crtež bio mač, grana trešnje kao mač. Sa lakoćom sam uradila 5 crteža i jednog utorka ih predala Senseiu. Pošto se bavi AIKIDO-om preko dvije decenije, naravno da primjećuje da vrh mača na crtežu nije dobar, oštar, živ… Slažem se sa tim i potpuno predano uzimam crteže nazad. Potrebno je ponoviti samo jednu liniju da vrh mača bude pravi i to je to.
Ta jedna linija je u meni promijenila nešto duboko tog dana.
