Percepcija Tehnike

Ono što mi je uvijek bilo fascinantno je način na koji učenici percipiraju ono što vide u sali, bilo da je to tehnika, ljudi, tatami, tjelesne tehnike, padovi, ponašanje, „japansko sjedenje“, poklanjanje… ovako kad nabrojimo sve to zvuči kao mnogo informacija iako je to samo dio cijele priče.

Godinama su učenici dolazili i prolazili kroz naš klub, a prije toga kroz klubove u kojima smo bili prije Centra. Ako bi smo to kvantifikovali, može se reći da cifra prelazi 1000 učenika u periodu od 20 godina.

Većina njih na prvi trening dođe da gleda. I ja sam probao 1. marta 1995. godine da dođem da gledam ali nije bilo dozvoljeno već je Sensei rekao svima okupljenima da dođu sledeći trening da treniraju. Iz ove perspektive gledano, bio je potpuno u pravu…šta ima tu da se gleda, to se mora osjetiti 🙂

Ovaj post je upravo o tome, o gledanju vs. percepciji tehnika sa kojima se učenici srijeću.

aikidocentar-izreka5

Continue reading “Percepcija Tehnike”

Slovo O Učeniku

U današnjem vremenu kada je nova informacija dostupna u najkraćem roku, kada za opsolutno sve postoje uputstva ili video tutorijali na Internetu i kada je skoro sva literatura dostupna, postavlja se pitanje kako naći prečicu na putu ka cilju.

aikidocentar-izreka8-1

Pišem ovaj post onako iz perspektive starog majstora koji se povukao u planine da pročisti misli meditacijom, doživi spoznaju realnosti našeg fizičkog postojanja i potraži odgovor na pitanje o suštini života, univerzuma, svega za šta znamo i ne znamo.

Morate priznati da ovo zvuči ljepše, nego da sam rekao da sam na pauzi od treninga radi ličnih razloga 🙂

Ideja za ovaj post je nastala nakon razgovora sa dvoje dragih ljudi, učenika u našem AIKIDO klubu. Onako uz konzumiranje jednog prehrambenog proizvoda u tečnom obliku, razgovarali smo o AIKIDO-u i generalno o treniranju i ljubavi prema vještini.

Uvijek mi je zanimljivo i volim čuti učenike kad pričaju o energiji tijela, osjećaju koji ih obuzima dok izučavaju nove tehnike, razmišljanju o vještini mimo sale…

Kad učenici pričaju o takvim stvarima imaju onaj sjaj u očima i onaj blaženi osmjeh na koji je svaki učitelj posebno ponosan, jer vidi da je uspio da dopre do učenika i da mu u kontinuitetu prenosi znanje i da je učenik ušao u onaj “receiving mode” i da je spreman da upija.

Continue reading “Slovo O Učeniku”